PRESTANITE HODATI PO LJUSKAMA JAJETA

Kako vratiti smisao vlastitom životu kad osoba do koje vam je stalo boluje od graničnog poremećaja ličnosti

Možeš li biti iskupljenje

Možeš li biti olakšanje

Možeš li biti sigurno utočište

Obećaješ li da ćeš mi vjerovati

Kad ti ispričam to

Svaka bol i teško stečena slava

Svjedoče o životu

Koji je do sada bio pun dobrih namjera

Zato mi vjeruj, zaliječi mi rane

Vjeruj mi, sve je istina.

-Carrie Newcomer, pjesma "Svjedočenje" s albuma Jedinac mog oca/My Father's Only Son

Vežite pojaseve, jer pred nama je noć puna neizvjesnosti.

-Bette Davis, Sve o Evi

Bez obzira koliko smo zbunjeni, puni sumnje u sebe i nemamo jasno mišljenje u našim interakcijama s drugima, nikad ne možemo potpuno utišati unutarnji glas koji nam uvijek govori istinu. Možda nam se ta istina ne sviđa i često je puštamo da "žubori" izvan naše svijesti, ne zastajući dovoljno dugo da je poslušamo. Ali, kad na nju obratimo pozornost, ona nas vodi do mudrosti, zdravlja i jasnoće. Taj je glas zaštitnik našeg integriteta.

-dr. Susan Forward

Ova knjiga posvećena je djeci svih uzrasta na čije je živote utjecao granični poremećaj ličnosti. I našim učiteljima: stotinama ljudi koji su nam pričali priče, plakali s nama i savjetovali nas. Vi ste zaslužni za nastanak ove knjige.

1 dio:
Ponašanje osoba s graničnim poremećajem ličnosti

1

Hodati po ljuskama jaja:Boluje li osoba do koje vam je stalo od graničnog poremećaja ličnosti?

Nakon petnaest godina braka još nisam shvatio u čemu griješim. Istraživao sam literaturu u knjižnicama, razgovarao s liječnicima, savjetnicima i prijateljima te čitao članke. Petnaest godina sam se pitao, bio zabrinut zbog toga što je govorila o meni i u to vjerovao. Sumnjao sam u sebe i bio sam toliko povrijeđen, a nisam znao zašto – nisam znao istinu.

Jednog dana konačno sam pronašao sve odgovore na Internetu. Počeo sam s olakšanjem plakati. Iako ne mogu natjerati svoju suprugu da prizna da joj je potrebna pomoć, barem konačno razumijem što se događa. Ja nisam kriv za njeno ponašanje. Sada znam istinu.

-skupina potpore na Internetu za non - borderline osobe bliske osobama s BPD-om

Nanosi li vam osoba do koje vam je stalo mnogo boli?

■Skrivate li vaše misli i osjećaje jer se bojite reakcije te osobe ili jer to jednostavno nije vrijedno svađe ili boli koju će to izazvati?

■Osjećate li da će se sve što kažete ili učinite izokrenuti i iskoristiti protiv vas? Okrivljava li vas ta osoba ili kritizira zbog svih problema u odnosu – čak i kad za to ne postoji logično objašnjenje?

■Trpite li često snažne, nasilne i nerazumne izljeve bijesa te osobe, koji se izmjenjuju s razdobljima u kojima se ona ponaša savršeno normalno i pokazuje vam ljubav? Vjeruje li vam itko kad mu ispričate što se događa?

■Osjećate li da ta osoba manipulira vama, kontrolira vas, ponekad čak i laže? Osjećate li se kao žrtva emocionalne ucjene?

■Osjećate li da vas ona vidi ili kao potpuno dobru ili potpuno lošu osobu i da za nju postoje samo te dvije krajnosti? Događa li se ponekad da za ovu promjenu u njenom razmišljanju nema nikakvog logičnog objašnjenja?

■Bojite li se tražiti nešto od te osobe jer će vam reći da ste prezahtjevni ili da s vama nešto nije u redu? Govori li vam ona da vaše potrebe nisu važne?

■Omalovažava li vas ta osoba ili uvijek osporava vaše stajalište? Osjećate li da se njena očekivanja od vas stalno mijenjaju, pa nikad ne možete ništa učiniti ispravno?

■Optužuje li vas za nešto što niste učinili ili rekli? Osjećate li se često neshvaćeni, a kad pokušate objasniti, događa li se često da vam ta osoba ne vjeruje?

■Ponižava li vas stalno? Pokušava li vas na različite načine (izljevima ljubavi i obećanjima da će se promijeniti te prešutnim ili otvorenim prijetnjama) spriječiti da prekinete vezu kad to pokušate?

■Je li vam teško planirati vrijeme koje provodite zajedno (druženje s prijateljima itd.) zbog naglih promjena raspoloženja, impulzivnosti i nepredvidljivog ponašanja te osobe? Nalazite li izgovore za njezino ponašanje ili se pokušavate uvjeriti da je sve u redu?

■Jeste li sada pomislili, "Nisam imao/imala pojma da još netko prolazi kroz ovo?"

Ako vam mnoga od tih pitanja i tvrdnji zvuče poznato, imamo dobre vijesti za vas. Niste poludjeli. Niste vi krivi za sve. I niste sami. Možda se sve to događa zato što osoba do koje vam je stalo ima osobine koje upućuju na granični poremećaj ličnosti. Sljedeće su tri priče istinite priče osoba koje su otkrile da njima bliska osoba boluje od tog poremećaja. Kao i svi primjeri u ovoj knjizi, one se temelje na pričama u skupinama potpore na Internetu, iako smo mnoge pojedinosti izmijenili da bismo zaštitili identitete tih osoba.

Jon (non - borderline)

Život u braku s osobom koja boluje od BPD-a u jednom trenutku izgleda kao raj, a već sljedećeg trenutka može se pretvoriti u pakao. Raspoloženje moje supruge može se promijeniti u sekundi. Hodam na prstima da bih joj ugodio i izbjegao svađu – zbog toga što sam nešto izgovorio prerano i brzopleto, pogrešnim tonom glasa ili s pogrešnim izrazom lica.

Čak i kad sve napravim kako ona želi, naljuti se na mene. Jedanput mi je naredila da odvedem djecu van jer želi biti sama. Ali, kad smo odlazili, bacila mi je ključeve u glavu i optužila me da je toliko mrzim da ne mogu podnijeti biti u istoj kući s njom. Kad smo se djeca i ja vratili iz kina, ponašala se kao da se ništa nije dogodilo. Čudila se što sam bio uzrujan i rekla mi je da teško kontroliram svoju ljutnju.

Nije se oduvijek tako ponašala. Prije braka imali smo uzbudljivu ljubavnu vezu kao iz snova. Bio sam njen idol – rekla je da sam savršen za nju iz mnogo razloga. Seks je bio nevjerojatno dobar. Pisao sam joj ljubavne pjesme i kupovao skupe poklone. Zaručili smo se nakon četiri mjeseca, a godinu dana nakon toga vjenčali smo se i otišli na medeni mjesec iz snova koji je koštao 10 000 dolara.

Ali, odmah nakon vjenčanja počela me kritizirati, ispitivati i izazivati mučne prepirke zbog beznačajnih sitnica. Optužila me da stalno želim druge žene i izmišljala "primjere" da bi dokazala svoje tvrdnje. Zazirala je od mojih prijatelja i vrijeđala ih. Oštro je kritizirala moj posao, moju prošlost, moje vrijednosti, moj ponos – sve vezano za mene.

Ipak, ponekad se ponovo javilo njeno "staro" ja – ono koje me je voljelo i smatralo me najdivnijim muškarcem u svemiru. I danas je smatram najpametnijom, najduhovitijom i najseksipilnijom ženom koju poznajem i još sam jako zaljubljen u nju. Bračni savjetnik misli da bi moja supruga mogla imati BPD, ali ona tvrdi da sam ja taj koji uništava naš brak. Misli da je savjetnik čudak i ne želi nastaviti savjetovanje. Kako da je uvjerim da potraži pomoć koju očajnički treba?

Larry (non - borderline)

Znali smo da nešto nije u redu s našim usvojenim sinom Richardom kad mu je bilo osamnaest mjeseci. Bio je razdražljiv, često je plakao i ponekad je tri sata neprekidno vrištao. Kad mu je bilo dvije godine, počeo je imati nekoliko napadaja dnevno – neki su trajali satima. Naš ljubazni liječnik tipa Marcusa Welbyja (op.prev., naslovni lik američke televizijske serije o liječniku koji se bavio dugoročnim zdravstvenim problemima vezanima za psihu pacijenta ili njegovu interakciju s drugim osobama) jednostavno je rekao, "Dječaci su takvi i ne možete ništa učiniti da to promijenite."

Kad je Rich imao sedam godina, našli smo papirić u njegovoj sobi na kojem je napisao da će se ubiti kad navrši osam godina. Njegov učitelj iz osnovne škole preporučio nam je lokalnog psihijatra, koji nam je rekao da naš sin treba više reda i dosljednosti. Pokušali smo ga pozitivno osnažiti, pokazivali smo mu da ga volimo, ali i da mu nećemo popuštati, čak smo mu promijenili i način prehrane. Ali, nismo imali uspjeha.

U srednjoj školi, Rich je počeo lagati, krasti, izostajati iz škole i dobivati nekontrolirane izljeve bijesa. Kad je pokušao samoubojstvo, intervenirala je i policija, počeo se rezati po tijelu i prijetiti nam da će nas ubiti. Svaki put kad smo ga ukorili i poslali ga u sobu, nazvao je SOS telefon za zlostavljanu djecu.

Naš je sin manipulirao svojim učiteljima, članovima obitelji, čak i policijom. Bio je vrlo lukav i očarao bi ljude svojom oštroumnošću, duhovitošću i izgledom – njegova ga baka naziva rođenim političarem. Svaki je savjetnik bio uvjeren da smo mi krivi za njegovo ponašanje. Kad su otkrili da ih je prevario, Richard bi odbio nastaviti terapiju. Svaki novi psihoterapeut nije se potrudio pročitati njegov dosje, koji je već bio debeo nekoliko centimetara.

Konačno, nakon što je zaprijetio smrću nastavniku u školi, dospio je u prvi od četiri centra za kratkoročno liječenje koliko će ih ukupno proći. Govorili su nam da je bipolaran, da ima poremećaj pomanjkanja pozornosti i da boluje od post-traumatskog stresnog sindroma uzrokovanog nepoznatom traumom. Jedan je psihijatar rekao da boluje od "depresije s psihotičnim poremećajem". Mnogo nam je stručnjaka reklo da je on samo zločest dječak.

Nakon četiri hospitalizacije, naša osiguravajuća tvrtka obavijestila nas je da više neće plaćati troškove liječenja. Liječnici u bolnici rekli su nam da je previše bolestan da ode kući. Lokalni psihijatri savjetovali su nam da pokrenemo parnicu i da se proglasimo nesposobnima za obavljanje roditeljskih dužnosti. Uspjeli smo pronaći bolnicu koju je financirala država i tamo su mu liječnici prvi put dijagnosticirali granični poremećaj ličnosti. Davali su mu različite lijekove, ali su rekli da nema mnogo nade za poboljšanje.

Rich je uspio maturirati i upisati se na koledž, što je na kraju bio katastrofalan potez. Njegova razina zrelosti odgovara razini osamnaestogodišnjeg mladića, iako ima 23 godine. Malo mu je pomoglo što je postao odrasla osoba, ali i dalje osjeća strah od napuštanja, ne može održati dugu vezu ,i u razdoblju od dvije godine, dao je otkaz na četiri radna mjesta. Stalno mijenja prijatelje jer može biti prenaporan, neugodan i tvrdoglav te zna manipulirati drugima. Novčano i emocionalno ovisi o nama. Naš je odnos s njim u najboljem slučaju pun napetosti. Ali, osim nas, nema nikoga da se brine za njega.

Ken (non - borderline)

Ljubav moje majke prema meni bila je uvijek nečim uvjetovana. Kad nisam napravio ono što sam trebao – kuhinjske poslove ili slično – bila bi bijesna i vrijeđala me, govoreći mi da sam zločesto dijete koje nikad neće imati prijatelje. Ali, kad je trebala ljubav, bila je osjećajna i nježna, grlila me i govorila mi kako smo bliski. Nikad nisam mogao predvidjeti njeno raspoloženje.

Moja je majka mrzila kad su drugi ljudi oduzimali previše mog vremena i energije. Bila je čak i ljubomorna na našeg psa Snoopyja, kojeg sam najviše volio. Jedanput kad sam se igrao sa Snoopyjem i milovao ga, ona je došla i počela vikati da nemam vlastiti život jer samo sjedim oko kuće i igram se sa psom. Uvijek sam mislio da sam učinio nešto pogrešno – ili da sam ja bio pogreška.Ona je smatrala da je njena zadaća poboljšati me i stalno mi je govorila da se moram promijeniti – da nešto ne valja s mojom kosom, mojim prijateljima, mojim ponašanjem za stolom, mojim stavovima. Činilo se da preuveličava i laže da bi opravdala svoje tvrdnje. Kad se moj otac usprotivio, odmahnula je rukom i nije se obazirala na njegove riječi. Ona je uvijek morala biti u pravu.Stalno sam pokušavao ispuniti njezina očekivanja. Ali, i kad bih to uspio, njena su se očekivanja promijenila. Usprkos dugogodišnjem oštrom kritiziranju, nikad se nisam navikao na takvo ponašanje. Kad me netko, osobito ženska osoba, počne kritizirati, ostajem hladnokrvan. Danas mi je teško biti blizak s drugima. Ne mogu nikome potpuno vjerovati – čak ni svojoj supruzi. Kad se osjećam posebno blizak s njom, pripremam se za neizbježnu reakciju koja će sigurno uslijediti. Ako ona ne učini nešto što mogu nazvati "odbojnim", nekako ću je otjerati od sebe – na primjer, naljutit ću se na nju jer je rekla nešto glupo. Na intelektualnoj razini, znam što se događa. Ali, osjećam da sam bespomoćan i da to ne mogu zaustaviti.

Ekstremnost i intenzitet ponašanja osoba koje boluju od BPD-a

Osobe s BPD-om osjećaju iste emocije kao i svi drugi ljudi. Oni i čine isto što i drugi ljudi čine ili bi željeli učiniti. Razlikuju se po tome što sve osjećaju snažnije, u ponašanju idu iz krajnosti u krajnost i teško kontroliraju svoje osjećaje i ponašanje. BPD ne uzrokuje bitno drugačije ponašanje, nego ekstremno ponašanje.

Osobe s BPD-om nisu na "granici" nečega. Istraživači su počeli upotrebljavati izraz "granični" u prvoj polovici 20. stoljeća, jer su vjerovali da je ponašanje koje se povezuje s BPD-om na granici između neuroze i psihoze. Iako je ta ideja odbačena u 1970-ima, izraz "granični" koristi se i danas.

Sljedeće misli,emocije i radnje su česte kod ljudi koji imaju BPD. Niti jedna osoba s BPD neće ,niti bi trebala imati, sve od ovoga.:

Misli koje mogu ukazivati na BPD

- smatra ljude ili bezgrešnima ili zlima; teško pamti vrline neke osobe kojoj pripisuje ulogu zlikovca; ne može se sjetiti ničeg negativnog o toj osobi kad ona u njenim očima postane junak;

-misli da su druge osobe ili potpuno na njenoj strani ili potpuno protiv nje;

-shvaća situacije ili kao katastrofalne ili kao idealne;

-smatra se ili bezvrijednom ili bezgrešnom;

-teško se prisjeća nečije ljubavi kad ta osoba nije u blizini;

-vjeruje da su drugi ili potpuno u krivu ili potpuno u pravu;

-mijenja svoja stajališta ovisno o tome s kim je u društvu;

-naizmjence idealizira i omalovažava druge;

-tumači situacije vrlo različito od drugih ili ih se ponekad uopće ne može prisjetiti;

-vjeruje da su drugi odgovorni za svoje postupke ili preuzima previše odgovornosti za tuđe postupke;

-nije voljna priznati pogrešku ili smatra da je sve što čini pogrešno;

-temelji svoja uvjerenja na osjećajima umjesto na činjenicama;

-ne shvaća učinke koje njezino ponašanje ima na druge.

Osjećaji koji mogu ukazivati na BPD

-i najbeznačajniji povod može kod te osobe izazvati osjećaj napuštenosti; izdaje, odbaćenosti

-njezino se raspoloženje brzo mijenja i ide iz krajnosti u krajnost (u minutama ili satima);

-teško kontrolira svoje osjećaje;

-ima tako snažne osjećaje da teško stavlja tuđe potrebe – čak i potrebe vlastite djece - prije svojih;

-vrlo je često nepovjerljiva i sumnjičava;

-vrlo se često osjeća tjeskobno ili razdražljivo;

-vrlo se često osjeća prazno ili smatra da nema svoje "ja";

-osjeća se zanemareno kad nije u središtu pozornosti;

-izražava ljutnju na neprimjeren način ili teško izražava ljutnju;

-osjeća da nikad ne može dobiti dovoljno ljubavi, nježnosti i pozornosti;

-često se osjeća sanjivo i zamišljeno, nestvarno ili izgubljeno.

Ponašanje koje može ukazivati na BPD

-osoba teško uočava osobne granice drugih osoba;

-ima poteškoća u određivanju svojih osobnih granica;

-ponaša se impulzivno i sklona je autodestruktivnom ponašanju – na primjer, troši previše novca, upušta se u opasne seksualne veze i tučnjave, kocka se, drogira se ili previše pije, neoprezno vozi, krade po dućanima ili ima poremećaje u prehrani;

-namjerno se ranjava – na primjer, namjerno reže ili pali kožu;

-prijeti da će počiniti samoubojstvo ili se pokušala ubiti;

-brzo ulazi u vezu na temelju idealiziranih maštanja o drugoj osobi ili o vezi kakvu bi željela

-mijenja svoja očekivanja tako da se druga osoba osjeća da nikad ništa ne može učiniti dobro

-ima zastrašujuće i nepredvidljive izljeve bijesa koji se ne mogu logično objasniti ili teško izražava ljutnju

-tjelesno zlostavlja druge - na primjer, šamara ih, udara i grebe

-izaziva nepotrebne krize ili živi kaotično

-ponaša se nedosljedno i nepredvidljivo

-u jednom trenutku želi biti bliska s drugim osobama, a već u sljedećem tjera ih od sebe (na primjer, izaziva svađu bez razloga ili prekida vezu, a zatim je pokušava obnoviti);

-zagorčava život drugoj osobi zbog sitnih ili preuveličanih problema;

-u nekim situacijama osjeća se sposobna i smirena, dok u drugima potpuno gubi samokontrolu;

-verbalno vrijeđa druge, kritizira ih ili okrivljuje na okrutan način;

-verbalno zlostavlja bliske osobe i poznanike, a pred nepoznatim ljudima se pretvara i pokušava ih očarati; osoba može izmjenjivati te dvije uloge u sekundi

-ponašanje osobe ide iz jedne krajnosti u drugu i ona kontrolira druge da bi zadovoljila svoje potrebe

-radi ili govori nešto neprimjereno da bi skrenula pozornost na sebe kad se osjeća zanemarenom

-optužuje druge da su učinili nešto što nisu učinili, da osjećaju nešto što zapravo ne osjećaju i da vjeruju u nešto u što zapravo ne vjeruju

Ako shvatite da imaju BPD…

Osobe kojima je stalo do nekoga tko ima BPD obično su zaprepaštene kad saznaju da uzrok hirovitog, zlobnog i zbunjujućeg ponašanja te osobe može biti BPD. Taj trenutak šokantne spoznaje nazivamo "učinak žarulje" (žaruljica, lampica). Ljudi se često pitaju zašto nisu čuli za BPD prije – posebno ako su zatražili pomoć u institucijama za mentalno zdravlje.

Postoji nekoliko mogućih objašnjenja za neprepoznavanje BPD-a. Prvo, Američka udruga psihijatara tek je 1980. godine službeno priznala BPD u svom Dijagnostičkom i statističkom priručniku (standardni priručnik za dijagnozu i liječenje psihičkih bolesti). Mnogi stručnjaci za mentalno zdravlje ne uočavaju znakove BPD-a kod svojih pacijenata jednostavno zato jer ne znaju dovoljno o tom poremećaju. Neki se klinički stručnjaci također ne slažu s podacima iz Dijagnostičkog i statističkog priručnika; neki ne vjeruju da BPD postoji. Neki stručnjaci odbacuju dijagnozu kao opću oznaku ili novi hit za opisivanje teških pacijenata. Drugi vjeruju da BPD ima negativne konotacije, pa ne žele pripisati taj poremećaj pacijentu jer se boje da bi bio izopćen iz društva i institucija za mentalno zdravlje. Mnogi klinički stručnjaci uspostavljaju službenu dijagnozu BPD-a u zdravstvenom kartonu, ali to skrivaju od pacijenta ili samo nakratko spomenu poremećaj i ne objasne ga.

Do sada nijedna slavna osoba nije priznala da ima taj poremećaj (iako mnoge pokazuju karakteristične osobine). Bez obzira je li to opravdano ili ne, problemi poput poremećaja u prehrani, obiteljskog nasilja, AIDS-a i raka dojke nađu se u središtu pozornosti američke javnosti tek kad je njihova žrtva neka poznata osoba.

Reći ili ne?

Nakon što ste pročitali nekoliko prethodnih stranica, možda želite razgovarati o BPD-u s osobom za koju mislite da je ima. To je razumljivo. Učiti o BPD-u je snažno iskustvo koje potiče promjenu u vama. Logično je da će ti podaci koristiti i drugima. Idealno zamišljena situacija izgleda ovako: osoba će vam biti zahvalna i hitno će potražiti psihološku pomoć da bi riješila svoje probleme.

Nažalost, to se obično ne događa. Gotovo svatko s kime smo razgovarali rekao nam je da se voljena osoba umjesto toga razbjesnila, porekla da ima problem i kritizirala. Osoba koja možda boluje od BPD-a optužila je člana obitelji da on ili ona ima taj poremećaj (Razloge takve reakcije objasnit ćemo u Trećem poglavlju).

Reakcija može biti i potpuno suprotna: osoba s BPD-om može biti tako posramljena i očajna da se pokuša ozlijediti ili ubiti. Možda će iskoristiti vašu izjavu da bi porekla odgovornost za svoje ponašanje: "Ne mogu si pomoći; imam BPD."

Razgovarali smo s doktorom psihologije Johnom M. Groholom, koji je rekao: "Ne možete nikog prisiliti da poželi promijeniti svoje ponašanje. Za osobu koja boluje od tog poremećaja to nisu samo "ponašanja", nego mehanizmi preživljavanja koji su upotrebljavali cijeli svoj život." Imajte to na umu kad budete razgovarali s osobom s BPD-om. Nemojte biti brzopleti. Razgovarajte o svom mišljenju sa stručnim psihoterapeutom koji ima iskustva u liječenju osoba s BPD-om. Općenito je bolje da te osobe saznaju nešto o BPD-u od psihoterapeuta nego od vas. Ako je to odrasla osoba i trenutačno posjećuje psihoterapeuta, psihoterapeut vjerojatno neće s vama raspravljati o BPD-u zbog povjerljivosti informacija o pacijentu. Međutim, možete saznati znaju li dovoljno o liječenju BPD-a i s njima razgovarati o tome što vam brine (vidi Prilog A).

Na kraju, budite svjesni da drugi ljudi u životu osobe s BPD-om mogu također poricati da poremećaj postoji i uzvratiti optužbama – posebno članovi obitelji u kojoj je ta osoba odrasla (majka, otac, braća i sestre). Ne zaboravite da vaša zadaća nije nikoga u ništa uvjeriti. Kad osoba bude spremna učiti, pojavit će se i učitelj.

Iznimke

Postoje situacije u kojima biste trebali oprezno razgovarati s osobom koja možda ima BPD: ako aktivno traži odgovore na pitanje zašto se osjećaju onako kako se osjećaju; ako vas dvoje ne prebacujete krivnju jedan na drugog; i ako to možete učiniti na nježan i ljubazan način i uvjeriti osobu da ćete biti uz njih tijekog dugogodišnjeg liječenja. Nemojte obećanja davati olako. Ako ih prekršite, to će biti gore nego da uopće niste ništa obećali.

Kad vi znate, a oni ne znaju

Ako ste svjesni da osoba do koje vam je stalo ima BPD, a ta osoba nije, to može biti vrlo opasno. Na primjer, Sam kaže da, budući da on ne može razgovarati o BPD-u sa svojom ženom Anitom, koja možda ima taj poremećaj, ona ne želi preuzeti odgovornost za svoje postupke. Razgovor o liječenju očito nije moguć. On također osjeća da je nepošteno prema njoj da koristi zasebnu adresu za primanje pisanih informacija o BPD-u.

Wesley kaže, "Otkad sam saznao za BPD, razgovaram i ponašam se smirenije i s više suosjećanja – ali sam i frustriran. Ponekad mi se čini da me uništava golema količina podataka koje sam prikupio."

Većina ljudi očekuje visok stupanj intimnosti u svojim vezama. To je teško postići kad razgovarate o nečemu tako važnom kao što je BPD. Ako osjećate da morate reći voljenoj osobi da sumnjate da ima BPD, morate znati da time možete pogoršati - a ne popraviti – situaciju. Predlažemo vam da prvo pročitate ovu knjigu, a zatim objasnite svoju situaciju kvalificiranom stručnjaku za mentalno zdravlje i zatražite savjet o tome što učiniti. Pobrinite se da izaberete psihoterapeuta prema smjernicama iz Priloga A.

Možete i djelomično zanemariti dijagnozu i pomoći osobi da shvati da su u svakoj vezi oba partnera odgovorna za situaciju u kojoj se nalaze. (Možda zapravo mislite da je osoba s BPD-om kriva za sve probleme, ali za sada to nemojte spominjati.) Poruka bi trebala glasiti: kad se u vezi pojave problemi, obje strane bi ih trebale rješavati zajedno.

Ako osoba s BPD-om još ne može surađivati u rješavanju problema za dobrobit veze, možda ćete se htjeti usredotočiti na određivanje granica (vidi Šesto poglavlje). Zatražiti od njih da poštuju vaše granice ne ovisi o njihovoj spremnosti da priznaju da imaju probleme.

Zapamtite da ta osoba možda i nema BPD. Čak i ako boluju od tog poremećaja, to možda ne objašnjava potpuno njihovo ponašanje. Ne pokušavajte shvatiti uzroke njihovog ponašanja, nego uložite trud u rješavanje problema koji nastaju kao posljedica njihovih postupaka. Tako možete biti učinkovitiji.